Nesavesno lečenje u bolnicama Srbije: kad sistem zakaže

Za mnoge starije ljude, bolnica bi trebalo da bude poslednja linija odbrane – mesto gde je higijena besprekorna, gde je pažnja lekara i medicinskog osoblja maksimalna, i gde su rizici minimalni. Međutim, iskustva i statistike pokazuju da ovo nije uvek slučaj. U mnogim ustanovama se javljaju problemi sa osnovnim higijenskim standardima, nedovoljnom brigom, zakašnjenjima u dijagnostici i terapiji, što kod pacijenata sa oslabljenim imunitetom, starijih ljudi naročito, može imati kobne posledice — infekcije, sepsu, septički šok, i smrt.

   Statistički podaci

* Prema izveštaju, **u 2022. godini prijavljeno je skoro 8.800 bolničkih infekcija** u Srbiji, što je za 23% više nego 2021. ([NOVA portal][1])

* U Beogradu je za tu godinu prijavljeno **3.559 slučajeva bolničkih infekcija** — to je 43,5% više nego prethodne godine. ([NOVA portal][1])

* Među bolničkim infekcijama u Beogradu, 19,2% činile su infekcije krvi, što znači da je krv često direktan kanal kojim infekcija prelazi na organizam, potencijalno izazivajući sepsu. ([NOVA portal][1])

* U poslednjih deset godina podneto je **235 krivičnih prijava** protiv lekara zbog nesavesnog lečenja, ali je osuđeno samo 21 zdravstveni radnik. ([021.rs][2])

 

   Kako nesavesno lečenje izgleda u praksi

Bazirano na slučajevima iz medija i prijavama građana, evo nekih obrazaca:

* **Nedostatak higijene**: loši uslovi na odeljenjima, neadekvatna sterilizacija instrumenata, nečiste prostorije, slabo čišćenje između pacijenata → povećava se rizik od bolničkih bakterija, koje su često otporne na antibiotike.

* **Zanemarivanje starijih pacijenata**: osoba koja je već u nepovoljnom zdravstvenom stanju biva „otpisana“ — ne prima dovoljno pažnje, pregled nije detaljan, sestre ili lekari ređe dolaze, često nedostatak praćenja vitalnih parametara, kad se stanje pogorša — prekasno reagovanje.

* **Zakašnjele dijagnostike / terapije**: sepsa, septički šok — kod njih je ključno reagovati odmah. Kad infekcija uđe u krvotok, svaka minuta značajno utiče na ishod. Jedan izvor navodi da se kod septičkog šoka smrtnost povećava za ~10% sa svakim satom odlaganja terapije.

* **Pravni i institucionalni jaz**: i kad postoje dokazi o greškama ili kršenju procedura — prijave, istrage traju dugo, neki slučajevi zastare, lekari nikad ne budu sankcionisani, porodice ostaju bez pravde. ([BBC][3])

Nepoželjni pacijenti
Gledaju da ih se što pre otkače! Kuckaju u telefone, lakiraju nokte, dok im umiru po int. negama stariji pacijenti.

 

   Primeri iz života (poznati slučajevi)

 

Iako nema javno dokumentovanih primera gde je sve potvrdilo da starija osoba umire *isključivo* zbog nehigijene i odsustva nege (jer je to teško dokazivo), postoje slučajevi koji podržavaju obrazac:

* U članku „Zdravlje i Srbija: Nesavesno lečenje – šta kaže zakon, a šta praksa“, navodi se slučaj Stefana Gavrilovića (1997) koji je preminuo posle operacije na Institutu za majku i dete u Beogradu. Sudsko‑medicinski odbor je zaključio da je doprinosila lekarska nebriga. ([021.rs][2])

* U drugom slučaju, porodica je prijavila da je njihovo dete umrlo nakon komplikacija usled neadekvatne medicinske intervencije (npr. operacije, postoperativne nege) koja je bila predstavljena kao rutinska. ([021.rs][2])

* U izveštaju o bolničkim infekcijama, gotovo jedna petina prijavljenih infekcija krvi ukazuje na ozbiljne propuste u prevenciji i zaštiti pacijenata. ([NOVA portal][1])

 

   Posledice

Za starije osobe, posledice nisu samo zdravstvene. One uključuju:

* **Povećana smrtnost** — sepsa i septički šok su izuzetno opasni, posebno kod osoba sa komorbiditetima.

* **Produžen bolnički boravak**, što nosi dodatne rizike i troškove, uključujući troškove porodice i društva.

* **Psihički stres** — strah, osećaj zapostavljenosti, gubitak poverenja u zdravstveni sistem.

* **Pravna i društvena nepravda** — često nedostatak zadovoljavajuće odgovornosti za medicinsko osoblje, što dovodi do osećaja bespomoćnosti kod porodica žrtava.

 

 Zašto se ovo dešava

 

* Nedostatak resursa: manjak osoblja, loša oprema, slabije održavanje infrastrukture.

* Neadekvatne procedure kontrole infekcija, loša praksa u sterilizaciji i higijeni.

* Nedostatak edukacije i obuke za osoblje u dijagnostikovanju i lečenju sepse i infekcija.

* Slaba transparentnost i nepostojanje brzih, efikasnih mehanizama za prijavu i sankcionisanje nepravilnosti.

* Kultura u kojoj se greške često „amnestiraju“ zbog proceduralnih prepreka, koruptivnih praksi, ili zaštite establišmenta.

 

  Apel javnosti: šta može da se uradi

 

* **Veća transparentnost** — bolnice i ministarstvo zdravlja moraju javno saopštavati podatke o bolničkim infekcijama, propustima u nezi, ishodima slučajeva.

* **Brži i efikasniji mehanizmi prijave** — pacijenti i familije moraju imati kome da se obrate. Zaštitnici pacijenata, ombudsman, sudovi/disciplinarni sudovi da reaguju.

* **Povećanje resursa** — za higijenu, obučenje osoblja, kontrolu infekcija.

* **Kultura odgovornosti** — da se greške ne skrivaju, da postoji javna osuda za neadekvatnu medicinsku praksu.

* **Podizanje svesti** — među građanima da znaju svoja prava, da insistiraju na higijeni, na dobrim uslovima, da postave pitanje kad nešto nije u redu.

 

   Zaključak

 

Nesavesno lečenje nije samo pojedinačan propust — to je sistemski problem koji se ogleda u statistici, u pričama ljudi, u poražavajućem broju bolničkih infekcija i u činjenici da stari ljudi često bivaju najviše pogođeni jer nemaju snage da se izbore, jer na njima propusti u nezi imaju veće posledice.

Ako društvo želi da spreči nepotrebne smrti — mora da deluje: da insistira na sistemskoj promeni, da obezbedi standarde, da kazni neodgovornost. Svaka izgubljena osoba znači da je negde propust bio dozvoljen.

Za njih nema mesta na klinikama
Stariji nepoželjni u bolnicama…

 

   Primeri iz srpskih slučajeva

  1. **Leskovac — slučaj Ljubice Mitrović**

* Ljubica je imala slepo crevo koje je puklo, ali je lečena lekovima protiv dijabetesa i analgeticima umesto da se preduzmu odgovarajuće hirurške intervencije. ([Južne vesti][1])

* Sud je utvrdio da je došlo do gnojnog zapaljenja trbušne maramice (peritonitisa), što je bila posledica propusta u praćenju stanja pacijentkinje. ([Južne vesti][1])

   * Porodica je tužila, i bolnica je morala da plati odštetu — ovo je primer da, kada porodice istraju, može da se dokaže propust. ([Južne vesti][1])

 

2. **Novi Pazar — slučaj L. R.**

 

   * Osnovni sud u Novom Pazaru je presudio da su bolnica i odgovorni lekar krivi zbog propusta u lečenju trudnice, što je dovelo do sepse. ([Novosti][2])

   * Kao posledica, pacijentkinja je ostala invalid — izgubila je vid gotovo u potpunosti (97%), između ostalog. ([Novosti][2])

   * Sud je naložio bolnici i lekaru da plate značajnu odštetu, uključujući i naknadu za umanjenu životnu aktivnost, fizičke i duševne bolove. ([Novosti][2])

 

  1. **Opšta bolnica u Subotici**

 

   * Supruga i majka tužilaca je preminula zbog neadekvatnog lečenja u Opštoj bolnici Subotica tokom boravka u oktobru 2003. ([Врховни суд][3])

   * Sudski postupak ukazuje da je bolnica imala odgovornost. ([Врховни суд][3])

 

  1. **Starija žena u Leskovcu (Hitna pomoć / Dom zdravlja Leskovac)**

 

* Porodica tvrdi da je žena stara 82 godine umrla nakon što joj hitna pomoć/ Dom zdravlja Leskovac danima ranije nisu ukazali pomoć. ([Kurir][4])

   * Navode i da je poziv u hitnu pomoć bio odbijen, da je kontaktiranje bilo otežano, što može ukazivati na nemar u reagovanju kada je situacija ozbiljna. ([Kurir][4])

 

Nedostaci u dokazima

Ono što se često dešava, a otežava javno izlaganje slučajeva:

* Medicinska dokumentacija se ne objavljuje kompletno.

* Obdukcije, analize infekcija, uzroci smrti nisu uvek jasno utvrđeni za javnost.

* Često se slučajevi klasifikuju kao „lekarska greška“ općenito, bez preciziranja da li je uzrok bila bakterijska infekcija, sepsa, zanemarivanje higijene, ili loša nega.

* Postupci su dugi, često sa apelacijama, i porodice čekaju godinama na pravdu. ([Južne vesti][5])

 

T.D.

 

2 thoughts on “Nesavesno lečenje u bolnicama Srbije: kad sistem zakaže

  1. Uzas je sta ti ludaci rade po bolnicama. Radila sam kao higijenicarka u intezivnoj nezi dve godine. Medicinske sestre belosvetski olosi takodje i medicinski tehnicari. Samo traze pare i to veoma vesto! Fali to, nemamo ovo dok ne dodju para. Ko ne gura novac uopste ga negledaju. E sada mnogi to nemogu da veruju? Pa dodji, trazi da vidis oca, majku, da proveris jel je presvucena ili je usrana u ranama, ce dobije infekciju i sepsu, nemoj samo da statiras kuci i da molis Boga ako si ga dao na lecenje satanisima u ruke. Ce ga za deset dana pretvore u les i nece moci da prezivi. Vidi jel je hrane, sta nece da te puste? Podvikni im idi kod nacelnika i jebi im mater, da vidis kako ce da te puste i to sa nacelnikom pa pitaj kada je zadnji put oprana, sta pije, jer ima dekubituse i zasto ih ima, jer je okrecu na svakih dva sata, nemate fizioterpaeuta da je vezba? Odmah u inspekciju i menjaj bolnicu o racunu osiguranja. Trazi uput za drugu bolnicu ili to vodi kuci pa plati privatno lecenje ako hoces da ti majka, otac, baka ili deda ostane ili ostnu zivi!!!! Ovo nije sredjen zdravstveni sistem ovo je zemlja privilegovanih. Mnogi sa slogom nisu ni snimljeni na CT skener lece ih napamet. Ne igrajte se sa zdravljem najblizih ako vi ne radite kontrole posle ima NAJDUBLJE DA SE KAJETE!!!!

    1. Eha, da sam ovo pročitao ranije. Sve ste lepo napisali i to je tačno! Evo šta se desilo: Moja majka je doživela moždani udar 16. 02. 2014. god. u privatnom Domu za stara lica. Prebačena je kolima hitne pomoći na kliniku Sveti Sava. Veoma brzo je urađen skener, an osnovu koga je utvrđen ishemijski udar u desnoj hemisferi mozga. Odmah je zadržana, uvedena je terapija obavljene su dodatne analize snimanje karotida. Danima je bila u stabilno lošem stanju, tako da je lekar koji je vodio očekivao da će ona umreti. Nervozno je odgovarao na moja pitanja I stalno pominjao spremanje papira za Banju. Moja majka inače ima 87. godina, nema pritisak (120/80), nema šećer, svi vitalni organi su u dobrom stanju. Posle 12. dana stabilno lošeg stanja prebačena je Rehabilitacioni centar Borivoje Gnjatić u starom Slankamenu. Primljena je u blok C3, koji po meni predstalja depadans za umiranje. U tom depadansu je provela 19. dana i umrla.
      Njeno stanje u tom bloku C3 se iz dana u dan pogoršavalo jer je oni nisu dovoljno ni hranili niti su joj davali dovoljno tečnosti. Obrazloženje doktorke koje je vodila je bilo da je pasivna i da ne sarađuje, a ima problem sa gutanjem. Ja kao njen sin tokm poseta sam pokušavao da joj dajem malo tečnosti, međutim bojao sam se da ću je udaviti, a pošto sam iz Beograda, zaposlen, to i ne bi mnogo pomoglo. Na kraju posle 19. dana dovedena do granica smrtne iscrpljenosti I dehidriranosti, preminula je. Sve ovo sam napisao ne zbog toga da unosi još jednu tužnu priču u vaš život, već da vas obavestim da ako ikako možete vaše najbliže (pogođene moždanim udarom) ne smeštate tamo, posebno ne u blok C3. Eto prošlo je 11 godina, ne verujem da se išta promenilo? Hvala na strpljenju!

Ostavite odgovor na Biljana Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Translate »